Celebrity novinarstvo, svojevrstan fenomen (n)ovog doba, buknulo je nakon članka objavljenog u The New Yorkeru davne 1957.

Truman Capote donio je priču o tada vrlo popularnom Marlon Brandu.

Iako profiliranje, intervjui i priče o velikim Hollywoodskim zvjezdama nisu bile ništa novo, Hollywood je imao potpunu kontrolu nad sadržajem, pomno smišljajući i preoblikujući ono što će izaći u javnost.

Zbog toga je priča u kojoj Brando otvoreno govori o svojoj majci alkoholičarki i indiferentnom ocu, pa još k tome u novinama kao što je The New Yorker, imala nezapamćen odjek.

Čitatelji su poludjeli. Novine su se razgrabile. Rođen je novi oblik novinarstva.

Photo: Warner Bros. / Getty

Zlatno doba celebrity novinarstva

Do devedesetih – zlatnog doba celebrity novinarstva – pravila su bila svima jasna; novinari su potrebni zvijezdama, zvijezde su potrebne novinama, kao i ostalim rastućim medijima. Paparazzi fotografije prodavane su za nevjerojatne iznose od dvije do čak četrdeset tisuća dolara.

Agenti zvijezda držali su novinare u šaci, dok su novinari držali karijere zvijezda u šaci.

Svakome je bilo u interesu poštivati drugu stranu. Simbioza je, usprkos tu i tamo kojem skandalu, bila postojana. Naravno, izuzmimo iz jednadžbe gotovo nasilnu upornost tadašnjih paparazza.

Credit: Google Images

Stvari su se počele komplicirati pojavom interneta.

Agenti više nemaju toliku kontrolu nad sadržajem koji dijele zvijezde, dok novinari, kao i ostatak javnosti, željno iščekuju gafove i sočne informacije iz života više ili manje obožavanih zvijezda.

Psihologija trača

Fascinantno je koliko nam naoko beznačajni tračevi daju privid moći.

Mnoga psihološka istraživanja ovaj, no i bilo koji drugi oblik trača povezuju sa osjećajem pripadnosti, podizanjem samopouzdanja jer, htjeli mi to priznati ili ne, informacija jest moć. Čak i kada je banalna kao, recimo, što je XY zvijezda pojela za doručak.

Informacije povezuju, pogotovo dok razbijamo led prepričavajući sitne i realno, nebitne priče o ljudima koji su nam nametnuti kao važni. ‘’Jeste li čuli…?’’ je rečenica koja nam otvara vrata prihvaćenosti, dok nam, s druge strane, lake teme odmiču misli od onih teških, ozbiljnih i suhoparnih.

No, ono što sakuplja klikove i začinjuje neobavezne razgovore uz kavu itekako pogađa one o kojima se piše. Za vječnost interneta ostaju svi krivi potezi koje ćemo mi, obični smrtnici zaboraviti za svega nekoliko sati. Manje je poznato da iste te teme pogađaju i novinare.

Novinari kao žrtve

Oni tako postaju svojevrsne kolateralne žrtve.

Simbioza između medija i javnih osoba je narušena.

Manjak medijske pismenosti javnosti, kao i upoznatosti sa procesima nastanka članaka, bombastičnih naslova ili TV priloga, celebrity novinarstvo danas čini dosta kompliciranim poslom na osobnom nivou. Mogućnost anonimnog komentiranja i huškanja dodatno komplicira situaciju.

Nije rijetkost da se upravo novinari razapinju zbog krivo prenesenih informacija, senzacionalizma, lažnih vijesti. I to upravo od strane onih koji o istim tim novinarima ovise – javnih osoba.

Kakva je stvarna situacija u svijetu celebrity novinarstva i novinarstva uopće? Što se zapravo događa i tko je u pravu a tko u krivu, radi li se o simbiozi ili parazitizmu, možeš saznati ako pogledaš Točno u podne s Marcelom Kokot koja je ugostila Ines Madunić, novinarku Gloria Glam.

Priključi se njihovoj inicijativi #nebacajhejtbudigrejt

Više o svemu doznaj u videu.

Autor: Eva Požar