Halo, halo, ovdje Radio Zagreb

Piše: Gordan Antić

Povijest Radio Zagreba nije samo kronologija jednog medija. Priča je to o igri, eksperimentima, tehnološkom optimizmu, političkim idejama i pritiscima, kulturnom razvoju i stvaranju prvog modernog hrvatskog javnog prostora. Od osluškivanja tendencija na zapadu, u Londonu, Parizu, Berlinu ili čak puno bliže u Puli, prvih amaterskih eksperimenata dvadesetih godina, preko ratnih prekida i propagandnih manipulacija, do poslijeratne obnove i izgradnje moćnog radijskog sustava koji će postati preteča Hrvatske radiotelevizije, Radio Zagreb predstavlja uistinu jedan od pionirskih, također najdugovječnijih i najutjecajnijih medijskih projekata u ovom dijelu Europe.

Počeci radija u Zagrebu

Nakon Prvoga svjetskog rata bežična komunikacija postaje područje velikog interesa mnogih. Iako se u Zagrebu još od 1910-ih provode pokusi bežične telegrafije, stvarni razvoj i upotreba počinje dvadesetih godina. Zagreb je tada u svojevrsnom kulturnom i tehnološkom zamahu, možda čak “Silicijska dolina” onog vremena a ovih prostora. Konteksta radi, Zagreb već ima uspinjaču, botanički vrt, elekrični tramvaj, Glavni kolodvor, glazbeni paviljon na Zrinjevcu, filharmoniju, nogomet, filmove, HNK, Franck, Oktogon, Društvo hrvatskih književnika, automobile, palaču pošte, Samoborček, zvjezdarnicu, Penkalinu tvornicu, avione nad gradom, asfaltiranu Ilicu, Kraš, NSK, mnoge fakultete i koješta drugo. Na svjetskoj razini tadašnji izumi, patenti i proizvodi omogućavaju da se diljem Europe osnivaju prve radijske postaje. Tehnološki entuzijasti i popularizatori ovih prostora, poput inženjera Otona Kučere, ističu nužnost da se Zagreb uključi u novi medijski val.

Godine 1924. u Zagrebu se osniva Radioklub Zagreb, u kojem djeluju pioniri poput Božidara Pregla, Ive Štatlera i Stanka Vraza. Klub pokreće predavanja, izdaje publikacije o radio-tehnici a članovi izrađuju i grade prve odašiljače amaterske snage. Upravo je zagrebački radioklub mladica iz koje će niknuti i izrasti ideja javne a privatne radiopostaje.

Istovremeno, država Kraljevina SHS načelno prepoznaje važnost radija kao modernog sredstva komunikacije. Ministarstvo pošta i telegrafa kraljevine, odnosno Zagrebačka direkcija tog ministarstva, načelno potiče osnivanje radiopostaja, a Zagreb se pokazuje i ubrzo nameće kao najorganiziraniji kandidat. Načelno je u ovom slučaju značilo im dvije godine, uz rad i zagovaranje, čekanja na koncesiju i dozvole.

Halo, halo…

U večer jedne sunčane subote, 15. svibnja 1926. počela je s radom Radio stanica Zagreb. Skladatelj i glazbeni pedagog Krsto Odak, točno u 20 sati i 30 minuta na klavir polaže svoje prstiće i svira hrvatsku himnu. Uživo – a kako drukčije! Pridružuje mu se velika Božena Begović, glumica, književnica, prevoditeljica i prva spikerica izgovorivši u eter onu povijesnu: “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”. Nakon nje uslijedio je govor ravnatelja dr. Ive Sterna (Štern, kasnije Globnik). Te su večeri zainteresirani slušatelji, na srednjem valu valne duljine 350 metara (856,55 kHz), uz pomoć odašiljača od punih 150 W i antenom rastegnutom pedesetak metara između dva drvena stupa, direktno s Markovog trga mogli čuti službeni bilten, klasičnu glazbu i 15-minutne novosti. Čudo od programa! Usput, Stern, jedan je od suvlasnika/dioničara radija koji je bio u privatnom vlasništvu društva Radio Zagreb d.d. Prvi voditelj i urednik postaje bio je Drago pl. Perković, a projekt je financiran uz potporu države i organiziranog radijskog pokreta dok je tada na području Zagrebačke direkcije pošta i telegrafa bilo prijavljeno pedesetak radijskih prijemnika.

Od tog trenutka Radio Zagreb emitira redovito. U programu dominiraju glazbene točke, vijesti, govorni prilozi i vrlo brzo, prva izvještavanja s mjesta događaja te izravni prijenosi iz koncertnih dvorana. U tim prvim godinama, Radio Zagreb postaje centralno mjesto širenja kulture, emitiraju se koncerti Zagrebačke filharmonije, HNK-a, predavanja s Filozofskog fakulteta i programi namijenjeni seljaštvu, radnicima i djeci. Već 1927. uveden je prvi dnevnik vijesti a preko telefonskog voda redovito se pridružuje u zajedničke emisije Mreže srednjoeuropskih radijskih postaja iz Beča, Praga, Varšave, Budimpešte a i šire. Temeljem te suradnje, godinu kasnije, Radio Zagreb primljen je u punopravno članstvo tadašnje Međunarodne radiodifuzijske unije u Ženevi (danas EBU) zastupajući tako i ondašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Te iste godine, pokreću se također specijalizirani tematski programi i prve radijske drame. Konteksta radi, Ljubljana dobiva radio 1928. a Beograd 1929. U Zagrebu i okolici se krajem dvadesetih godina bilježi oko 4000 pretplatnika radija.

Vidi vraga, uvjetovano uglavnom svjetskom gospodarskom krizom, pogotovo u prvoj polovici tridesetih godina, pada prodaja radijskih prijemnika, usporava se tehnički razvoj i razvoj radijskog programa Radija Zagreb. Negdje u proljeće 1940. godine suvlasnici u dioničkom društvu bivaju izvlašteni a radio biva nacionaliziran od vlasti Banovine Hrvatske.

Nastavlja se…

Reference:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_radio

https://www.rkz.hr/pages/history_cro.htm

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.