Ciglana na Črnomercu i Müllerov brijeg: Kvart u kvartu i Beverly Hills
I dok se čini da je u podnožju Müllerovog brijega sve spremno za korake prema revitalizaciji zemljišta stare ciglane i pretvaranju zapuštenog tvorničkog kompleksa u novi gradski kvart, na brijegu je situacija znatno složenija…
Kad su 2006. godine nasljednici industrijalca Adolfa Müllera (koji je 1885. sagradio ciglanu na Črnomercu, a njegov sin Leo je razvio do najuspješnije tvornice opeke na Balkanu) prodavali zemljišta na šumovitom brijegu iznad tvorničkog kompleksa, zašto ih nije kupio Grad Zagreb?
Pitanje se nažalost ne može postaviti unatrag gradskoj vlasti koje više nema. No, možemo se prisjetiti tadašnje politike administracije pokojnoga gradonačelnika Milana Bandića: prepustiti skupe i atraktivne lokacije privatnim investitorima; izmjenama Generalnog urbanističkog plana i donošenjem urbanističkih planova uređenja omogućiti izgrađenost te će zauzvrat investitori snositi troškove komunalnog opremanja, a Grad ubirati komunalni doprinos. Usto, tih je godina Grad Zagreb bio fokusiran na kapitalne projekte poput izgradnje Arene Zagreb i Domovinskog mosta te rekonstrukcije Kvaternikovog trga. Stara ciglana i brijeg na Črnomercu nisu bili na popisu prioriteta, a i proces povrata imovine nasljednicima obitelji Müller bio je prilično kompliciran. Grad nije imao ni plan ni ideju što bi s tim prostorom.
I tako su nasljednici obitelji Müller 2006. prodali 285.000 četvornih metara zemljišta na zelenom črnomeračkom brijegu četvorici privatnih investitora: Anti Nobilu, Danku Končaru, Milanu Cariću i Mariju Špekuljuku. Polovicu zemljišta kupili su Anto Nobilo (jedan od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika, koji je godinama rješavao imovinsko-pravne odnose otkupljujući parcelu po parcelu od čak 44 nasljednika obitelji Müller i spajajući zemljište u jednu veliku cjelinu), poduzetnik Danko Končar (multimilijarder sa životopisom dostojnim filmskog scenarija, vlasnik rudnika u Južnoj Africi, u Hrvatskoj vjerojatno najpoznatiji kao investitor u posrnula brodogradilišta i vlasnik nekoliko tisuća kvadrata zemljišta u Istri i na otocima) te pokojni Milan Carić (u javnosti poznat kao većinski vlasnik Domaće tvornice rublja DTR, a osamdesetih godina ugostitelj, vlasnik ekskluzivnog restorana „Tiffany“ na zelenom valu; umro je 2024. u 74. godini). Drugu polovicu Müllerovog brijega kupio je pokojni Mario Špekuljuk, bivši pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko i zet zagrebačkog poduzetnika Petra Pripuza (poginuo je 2021. prilikom rekreativnog ronjenja).
Četvorica poduzetnika uložila su više od 30 milijuna eura u kupnju zemljišta i najavili izgradnju luksuznog naselja.
Reakcije javnosti bile su podijeljene, no ipak je prevladavalo oduševljenje „poslom stoljeća“ i najavom izgradnje „zagrebačkog Beverly Hillsa“, a novine su pisale kako će „na mjestu stare i derutne Ciglane Zagreb uskoro niknuti novi gradski park s dva jezera te posebnom sportsko-rekreativnom zonom, čime će zapadni dio grada napokon steći nov, atraktivniji izgled“. Očekivala se gradnja elitnih vila s pogledom na grad i u okolnostima ekonomskog procvata prije globalne krize 2008. takav se veliki nekretninski projekt smatrao uspjehom i modernizacijom grada.
S druge strane, u Gradskoj skupštini atmosfera je bila politički podijeljena. Oporba je gradonačelnika Milana Bandića optužila da je privatnim investitorima unaprijed obećao da će se Generalni urbanistički plan prilagoditi njihovim željama. Tvrdilo se da investitori kupuju relativno jeftine šumske i poljoprivredne parcele koje će Bandićeva većina u Skupštini preko noći pretvoriti u profitabilnu građevinsku zonu. Oporba je tražila da Grad ne donosi urbanistički plan uređenja za tu lokaciju dok se jasno ne definiraju javni sadržaji. Vladajuća većina odbacivala je kritike, ističući da Grad ne želi sprječavati privatne investicije na kojima će zaraditi novac od komunalnih doprinosa te da će investitori izgraditi ceste, a građani dobiti uređen prostor umjesto zapuštene industrijske zone.
Ukratko, 2006. nije se raspravljalo o očuvanju šume ili uređenju javnog parka, već o tome tko će i pod kojim uvjetima zaraditi na Müllerovu brijegu.
Tek gotovo 20 godina kasnije probuđena ekološka svijest fokus je okrenula na očuvanje zelenog pojasa i industrijske baštine, no budući da je riječ je o privatnom kapitalu, aktivizam će teško spriječiti planove investitora.
No, pred projektom su se već 2008. ispriječili ekonomska kriza i neriješena pitanja gradske infrastrukture, pa je i entuzijazam oko „zagrebačkog Beverly Hillsa“ privremeno splasnuo.
CIGLANA: OD PRIVATIZACIJE DO AGROKORA
I dok je Müllerov brijeg od 2006. u vlasništvu privatnih investitora okupljenih oko tvrtke Miler centar d.d., drugi dio kompleksa – tvornički prostor Ciglane Zagreb – kupio je 2008. Agrokor Ivice Todorića.
I zemljište bivše ciglane najprije je bilo u postupku vraćanja nasljednicima obitelji Müller, no našlo se u kliještima pravnog apsurda 1990-ih u procesu privatizacije: država je privatizirala tvrtku i prodavala dionice radnicima i menadžmentu na zemljištu koje je istovremeno bilo predmet denacionalizacije. Dugotrajni sudski sporovi s nasljednicima obitelji Müller rješavani su nagodbama i isplatama, a Branko Šimec, dugogodišnji direktor Ciglane Zagreb d.d., u procesu privatizacije i pretvorbe zajedno sa svojom obitelji i partnerima postao je jedan od najvećih dioničara te tvrtke (poslije je osnovao i tvrtku Ciglane-Šimec d.o.o.; umro je 2024. u 75. godini). Cijeli proces privatizacije i pretvorbe Ciglane Zagreb pratio je niz kontroverzi, radničkih nezadovoljstava i sudskih sporova koji su na kraju omogućili obitelji Šimec da preuzme kontrolu nad tvrtkom, a kasnije je proda Ivici Todoriću.
Naime, već početkom 2000-ih proizvodnja opeke na Črnomercu postala je neodrživa iz ekoloških razloga, a pogon je konačno ugašen 2006. Od tvorničkih je zgrada tada postalo znatno zanimljivije 250.000 četvornih metara građevinskog zemljišta u neposrednom susjedstvu tramvajskog okretišta na Črnomercu, što je 2008. privuklo Ivicu Todorića da otkupi većinski paket dionica (50,79 posto) Ciglane Zagreb d.d. Ciglana će tri godine poslije i formalno postati bivša, kad je 2011. pripojena koncernu Agrokor. Todorić je najavljivao velike projekte revitalizacije cijeloga kompleksa, ali je od svega sagrađen samo veliki Super Konzum na istočnom dijelu parcele.
Istovremeno su počeli problemi u Agrokoru, pa je Todorić svojim novoosnovanim tvrtkama Stela nekretnine i Ciglane nekretnine fiktivno prodao Konzume na Črnomercu i Trešnjevci da bi se domogao novca i zadržao kontrolu nad vlasništvom. Kako su problemi s Agrokorom eskalirali, Todorić je vlasništvo nad tvrtkom Ciglane nekretnine (u čijem je vlasništvu bilo zemljište bivše Ciglane Zagreb na Črnomercu) prenio na mađarski fond „Jorlend Vagyonkezelo“. Mađari su tada na zemljištu bivše ciglane najavili gradnju stambenog bloka, istodobno najavljujući da će na Müllerovu brijegu skupina hrvatskih poduzetnika graditi luksuzne vile. Godine 2010. raspisan je i natječaj za arhitektonsko-urbanističko rješenje, a mađarski je fond još godinama poslije u katastru i zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik zemljišta. Upravo su oni kao vlasnici 2021. proveli i rušenje dimnjaka glavne tvorničke zgrade, teško oštećenih u potresu 2020., koji su bili prepoznatljiva točka tog dijela grada.
No, vratimo se ukratko Todoriću. Nakon što je Hrvatski sabor u travnju 2017. izglasao tzv. Lex Agrokor (odnosno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku), Stela nekretnine i Ciglane nekretnine raskinule su ugovor o zakupu s Konzumom i pokrenule tužbu za neisplaćen iznos od 26 milijuna eura. Izvanredni povjerenik za Agrokor Fabris Peruško zaključio je pregovore s više od 5700 vjerovnika (dobavljača, banaka i financijskih institucija) koji su pristali pretvoriti svoja golema potraživanja u vlasničke udjele nove kompanije – Fortenove. Međutim, kad je riječ o potraživanjima Stela nekretnina i Ciglane nekretnina, Fortenova je odbila platiti njihov dug, smatrajući ih fiktivnim tvrtkama.
GRADIT ĆE SE STAMBENI KOMPLEKS, A STARA TVORNIČKA ZGRADA POSTAJE DRUŠTVENI CENTAR
I sada u priču ulazi Pavao Vujnovac (poduzetnik koji je 2010. preuzeo Prvo plinarsko društvo i pretvorio ga u jednu od najmoćnijih kompanija u Hrvatskoj; svoje poslovno carstvo širio je osnivanjem i preuzimanjem tvrtki uglavnom povezanih sa svojim biznisom, a ulaže i u nekretnine). Vujnovac je od 2019. do 2024. postupno preuzeo većinsku kontrolu nad Fortenova grupom, čisteći je od sankcioniranog ruskog kapitala, posebice nakon početka rata u Ukrajini, budući da su ruske banke držale gotovo 50 posto vlasništva Fortenove. No, Vujnovac je već odmah nakon osnivanja Fortenove počeo otkupljivati udjele od banaka, dobavljača i malih dioničara koji su željeli izići iz vlasništva. U tom kontekstu, 2021. preuzeo je i potraživanja i vlasničke udjele bivše Ciglane Zagreb.
Formalno od 2023. mađarski fond „Jorlend Vagyonkezelo“ više ne upravlja ovim prostorom, već je zemljište prešlo u vlasništvo tvrtke West Mall Development, čiji je 70-postotni vlasnik Pavao Vujnovac. Dvadeset posto udjela u tvrtki ima Josip Jurčević (javnosti poznat kao pomoćnik ravnatelja SOA-e u vrijeme Tomislava Karamarka, a zatim ključan Vujnovčev partner u upravljanju velikim nekretninskim projektima), dok preostalih deset posto pripada Damiru Spudiću (dugogodišnjem članu uprave i glavnom financijskom direktoru krovnih Vujnovčevih kompanija – Energie naturalis i Prvog plinarskog društva).
Kako je, dakle, Pavao Vujnovac uspio raspetljati Todorićev gordijski čvor vezan uz bivšu ciglanu na Črnomercu? Zemljište je bilo opterećeno milijunskim dugovima, a tvrtke koje su držale te nekretnine (među njima i mađarski fond „Jorlend Vagyonkezelo“) imale su kredite kod Zagrebačke banke. Vujnovčevo Prvo plinarsko društvo u svibnju 2021. otkupljuje više od 15 milijuna eura duga od Zagrebačke banke, prema neslužbenim informacijama za otprilike trećinu vrijednosti, i upisuje se kao založni vjerovnik na nekretnine bivše ciglane na Črnomercu. Već sljedeći mjesec PPD taj dug prodaje privatnim inozemnim tvrtkama, iza kojih stoji Pavao Vujnovac. Nakon što su preuzeli dugove, Vujnovac i njegovi partneri osnivaju domaće projektne tvrtke (Arh Koncept, kasnije i West Mall Development) te u kolovozu 2021. formalno kupuju zemljište na Črnomercu od mađarskog fonda, a s obzirom na to da sada sami drže i dugove nad tim parcelama, PPD briše sve hipoteke. Tako je zemljište spremno za veliki građevinski projekt, a Vujnovac tvrdi da su tim manevrom zapravo pomogli Konzumu, odnosno spriječili da atraktivne lokacije bivše ciglane odu nekim trećim stranama koje bi uništile taj trgovački lanac.
U svakom slučaju, West Mall Development na prostoru bivše ciglane na Črnomercu – velikom približno kao Arena centar na Laništu – planira izgraditi „kvart u kvartu“ s modernim stambenim zgradama sa tisuću stanova te javnim, društvenim i kulturnim sadržajima, prema idejnom rješenju zagrebačkog arhitektonskog studija Arhiv.
Stara tvornička zgrada ciglane, zaštićena industrijska arhitektura, neće se rušiti nego obnoviti i postat će društveni centar s ugostiteljskim i kulturnim sadržajima. Na parceli se planira formiranje pješačkog trga, a projekt uključuje i dječji vrtić, sportske terene, rekreacijske zone te parkovne i zelene površine.
Iako su stanovnici okolnih naselja zabrinuti zbog ionako preopterećene prometne i komunalne infrastrukture na tom dijelu Ilice, Vijeće gradske četvrti Črnomerec podržalo je projekt.
Grad Zagreb zaprimio je pismo namjere investitora u siječnju 2022., što je bio početak razgovora o revitalizaciji ovog dijela grada, pri čemu se kao gradska investicija na gradskom zemljištu na okretištu Črnomerec spominje nova tržnica. Trg, kulturni sadržaji, vrtić te javni prostori u preuređenoj staroj ciglani dio su privatne investicije, kao i pristupne ceste i prometna infrastruktura na parceli, pri čemu sav motorni promet planiraju ispod zemlje, da površina ostane pješačka. Ukupna vrijednost investicije teško se može procijeniti zbog još nepoznatog datuma početka radova, no riječ je o nekoliko stotina milijuna eura. Na potezu je gradska vlast i raspisivanje urbanističko-arhitektonskog natječaja koji bi bio podloga za Urbanistički plan uređenja.
Završen je proces izmjene GUP-a za prostor bivše ciglane, a Gradska skupština usvojila je opsežne Izmjene i dopune GUP-a u rujnu 2025. Bio je to ključni preduvjet da tvrtka West Mall Development može tražiti građevinske dozvole za svoju investiciju. Postupak je započeo odlukom Gradske skupštine u travnju 2023., a u ljeto 2024. provedena je javna rasprava. Gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem postavila je jasna pravila za prostor bivše ciglane: GUP-om je propisano da se mora provesti otvoreni javni urbanističko-arhitektonski natječaj koji jamči kvalitetu rješenja, izgled zgrada i uklapanje u okoliš. Izmjene GUP-a odnose se ponajprije na zahtjeve da se unutar novih stambenih zona moraju ostaviti parcele za javnu namjenu (vrtići, škole, parkovi) te da se stambeni kvadrati ne smiju graditi na štetu zelenih površina.
Sljedeći koraci za West Mall Development, odnosno Pavla Vujnovca i partnere, uključuju provođenje urbanističkih natječaja u suradnji s Društvom arhitekata Zagreba, izradu glavnih projekata na temelju pobjedničkog rješenja te ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola. Prvi bageri na zemljištu stare ciglane na Črnomercu mogli bi zabrujati tek za nekoliko godina.
JESU LI RADOVI NA MÜLLEROVOM BRIJEGU ILEGALNI?
I dok se eto čini da je u podnožju Müllerovog brijega sve spremno za korake prema revitalizaciji zemljišta stare ciglane i pretvaranju zapuštenog tvorničkog kompleksa u novi gradski kvart, na brijegu je situacija znatno složenija.
Naime, 20 godina nakon osnivanja dioničkog društva Miler centar, investitori su odlučili da im je dosta čekanja i bageri su izišli na teren, a s njima su počela i padati stabla u šumi na Müllerovom brijegu, što je izazvalo burne reakcije stanovnika tog dijela grada, ekoloških udruga, ali i Vijeća gradske četvrti Črnomerec. Nakon što je posječen dio šume, otvorio se i pogled na ilegalno odlagalište miješanog otpada (građevinski materijal, plastika, željezo), čime su ugrožena dva jezera, podzemne vode i tlo.
Malo tko je osim lokalnih stanovnika dosad uopće znao da se na brijegu iznad tramvajskog okretišta na Črnomercu nalaze dva jezera! Nalazi se tu i nekadašnji betonski bunker iz Drugog svjetskog rata, koji bi mogao biti zanimljiv trag povijesti na tom području. Stoga stanovnici Črnomerca zahtijevaju da se cijeli potez oko jezera proglasi zaštićenom zelenom zonom i pretvori u javni park za građane, umjesto da se betonizira stambenom izgradnjom. Pritom zamjeraju gradskoj vlasti što nije spriječila sječu šume na Müllerovom brijegu i zatrpavanje jezera otpadom. Zanimljivo je da su i u Vijeću gradske četvrti Črnomerec, kao i u gradskoj upravi na vlasti članovi iste stranke Možemo!
Grad Zagreb tvrdi da nije zaprimio zahtjev za krčenje šume i nije izdao nikakvu dozvolu. Jesu li dakle radovi koji su počeli na Müllerovom brijegu ilegalni?
Državni inspektorat, odnosno šumarska inspekcija četiri je puta ovoga ljeta izlazila na teren, a nedavno objavljeni inspekcijski nalazi potvrdili su da je dio višestoljetnih stabala i raslinja posječen bez dozvole. Građevinska inspekcija, međutim, nema osnove za zabranu gradnje, budući da gradnja još nije započela, već se radi o pripremi terena. Drugim riječima, dok institucije rade svoj posao, bageri rade svoj. Važan je i podatak da za radove na toj lokaciji tvrtki Miler centar d.d. nisu izdane ni lokacijska ni građevinska dozvola jer Urbanistički plan uređenja Müllerova brijega još nije usvojen.
Gradska uprava pritom podržava zahtjeve Vijeća gradske četvrti Črnomerec za sanacijom ekološke štete, ispitivanjem klizišta i očuvanjem preostalih zelenih koridora umjesto odobravanja gradnje stambenog naselja bez ikakvih uvjeta. Iako Vijeće gradske četvrti nema zakonske ovlasti za donošenje odluka o zabrani ili dopuštenju gradnje, iz Črnomerca su Gradu Zagrebu uputili službeni zaključak o neprihvaćanju predloženog Urbanističkog plana uređenja Müllerova brijega, smatrajući tako veliku gustoću izgrađenosti infrastrukturno i ekološki neprihvatljivom. Pokrenuli su i inicijativu da se prostor oko črnomerečkih jezera zaštiti izmjenama Generalnog urbanističkog plana te da se ta zona prenamijeni iz mješovite stambeno-poslovne u javnu zelenu zonu, čime bi se investitoru onemogućila gradnja na tom dijelu zemljišta.
Što se pak tiče otkrivenog odlagališta otpada usred šume, Grad nastoji rekonstruirati tko je, kada i kako ilegalno dovozio i zakapao otpad na tom privatnom zemljištu. Zvuči poznato, zar ne?
PAT-POZICIJA IZMEĐU GRADA ZAGREBA I INVESTITORA PROJEKTA „MÜLLEROV BRIJEG“
Od kupnje zemljišta na Müllerovom brijegu od nasljednika obitelji Müller i osnivanja tvrtke Miler centar d.d. u listopadu 2006. prošlo je dvadeset godina i štošta se promijenilo. Od četvorice investitora: Ante Nobila, Danka Končara, Milana Carića i Maria Špekuljuka, dvojica su u međuvremenu umrla (Carić i Špekuljuk). Ante Nobilo i nasljednici Milana Carića prodali su svoj dio Petru Pripuzu (najutjecajnijem poduzetniku u hrvatskom sektoru gospodarenja otpadom i vlasniku tvrtke C.I.O.S.), iako se Pripuz u javnosti ne spominje kao većinski vlasnik tvrtke Miler centar d.d.
U registru Trgovačkog suda ne navodi se ime vlasnika niti popis osnivača dioničkog društva, budući da se vlasništvo dioničkih društava u Hrvatskoj evidentira pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu i nije dostupno javnosti. U sudskom registru za Miler centar d.d. vidljive su samo odgovorne osobe (direktorica Kristina Krpina) te članovi Nadzornog odbora (Zdravko Mihaljević, Branimir Radeljić i Anto Nobilo). Međutim, može se pretpostaviti Pripuzova povezanost s Miler centrom: tvrtka je registrirana u Ulici Josipa Lončara 15, gdje je i sjedište Pripuzove C.I.O.S. grupe; direktorica Miler centra Kristina Krpina na ključnim je pozicijama i u nekim drugim poduzećima koja su izravno povezana s Pripuzom; Anto Nobilo, koji je zadržao mjesto člana Nadzornog odbora Miler centra d.d. i nakon prodaje svojeg dijela zemljišta na Müllerovom brijegu, dugogodišnji je Pripuzov odvjetnik, ali i poslovni partner u nekretninskim projektima.
U sudskom registru vode se i Margesto d.o.o. i Lorsedo d.o.o. kao sestrinske tvrtke Miler centra d.d., obje sa sjedištem u Ulici Milana Amruša 7, gdje se nalazi odvjetnički ured Ante Nobila. Direktor Margesta je Marko Carić, sin pokojnog poduzetnika Milana Carića koji je bio jedan od prve četvorice kupaca Müllerovog brijega 2006., a direktorica Lorseda je Vinka Nobilo, supruga Ante Nobila. U katastru su čestice na Müllerovom brijegu od 2006. u posjedu upravo te tri tvrtke: Lorsedo d.o.o., Margesto d.o.o. i Miler centar d.d., koje zapravo funkcioniraju kao konzorcij u projektu „Müllerov brijeg“.
Četvrti partner iz 2006. – Danko Končar – tada je preko svoje hrvatske tvrtke Kermas ulaganja d.o.o. ušao u projekt kao strateški financijer. Iako je Petar Pripuz sada vlasnik većine zemljišta na Müllerovom brijegu, Danko Končar i dalje se spominje kao suinvestitor i partner, najvjerojatnije preko RCS Trading Corporation Limited, off-shore kompanije s Bahama, koja se uz Antu Nobila i članove obitelji Carić navodi kao vlasnik (član društva) tvrtki Lorsedo i Margesto, suvlasnica zemljišta na Müllerovom brijegu.
Svi oni imaju zajedničku viziju: ambicioznu izgradnju modernog stambeno-poslovnog naselja od luksuznih obiteljskih vila na višim dijelovima brijega do stambenih zgrada i nebodera na prijelazu prema donjem dijelu, s uređenim jezerima, šetnicama, biciklističkim stazama, vrtićem i školom. Projekt je procijenjen na 400 milijuna eura.
No, taj „zagrebački Beverly Hills“, kako su ga nazivali mediji 2006., trenutačno je u pat-poziciji prema Vijeću gradske četvrti Črnomerec i Gradu Zagrebu. I dok postoji nekoliko prijedloga Urbanističkog plana uređenja Müllerova brijega, Gradska skupština UPU nije još usvojila. Unatoč tome, investitori projekta „Müllerov brijeg“ zatražili su lokacijske dozvole za gradnju prvih 14 obiteljskih kuća. U tom smjeru ljetos je počela priprema zemljišta, što je uključivalo sječu dijela stoljetne šume bez dozvole. Projekt je pravno zamrznut na razini prostornog planiranja, a investitori pokušavaju ishoditi novi prijedlog Urbanističkog plana uređenja.
No, zašto su investitori (Miler centar d.d., Lorsedo d.o.o. i Margesto d.o.o.) uopće počeli radove prije donošenja UPU-a Müllerova brijega, kad su sa cijelim projektom dosad strpljivo čekali punih 20 godina?
Predstavnik investitora, tvrtka Interkonzalting koja zastupa Miler centar d.d., tvrdi da samo čiste teren i pripremaju podloge. Pritom koriste novu zakonsku mogućnost, tzv. iskaz interesa za gradnju, da bi ubrzali proces i premostili pat-poziciju s Gradom Zagrebom. Naime, izmjene Zakona o gradnji donesene su krajem 2025. u sklopu tzv. Bačićevih zakona. Uveden je institut „iskaza interesa za gradnju“ prema kojem, ako grad ili općina u propisanom roku ne donesu detaljni urbanistički plan ili ne omoguće potrebnu infrastrukturu, investitor pod određenim uvjetima može sam financirati prometnice i komunalnu infrastrukturu te građevinsku dozvolu zatražiti od Ministarstva prostornog uređenja, čime bi se uloga lokalne samouprave naprosto zaobišla.
Može li se ta odredba primijeniti i na Müllerov brijeg? Ako se pita gradonačelnika Tomislava Tomaševića, ne može, budući da gradska vlast takav pokušaj blokira inzistiranjem na strogim procedurama i zaštiti zelenih površina, barem zasad. S obzirom na to da su inspekcijski nalazi potvrdili da je dio šume posječen ilegalno, inspekcija je investitorima naredila obveznu kompenzacijsku sadnju, što znači da će na ogoljenom terenu morati posaditi nova stabla i barem djelomično sanirati ekološku štetu. Osim toga, utvrđeno nagomilavanje građevinskog i miješanog otpada dodatno opterećuje osjetljiv brežuljkasti ilovasti teren, što bi bez stabala moglo aktivirati klizišta. Građani traže i analizu vode i tla zbog straha od zagađenja podzemnih izvora pitke vode, budući da se dva črnomeračka jezera napajaju vodom s Medvednice.
Dakle, projekt „Müllerov brijeg“ privremeno je usporen, a sljedeći koraci investitora uvjetovani su strogim pridržavanjem procedura za donošenje Urbanističkog plana uređenja i sanacijom iskrčenog terena.
VOĆNJAK S BRESKVAMA I JAGODAMA NA MÜLLER BRIJEGU I HUMANI KAPITALIZAM U TVORNICI OPEKE
A kako je Müllerov brijeg izgledao nekada i tko je bio Adolf Müller?
Na jugozapadu gradske četvrti Črnomerec nalazi se zemlja Grmoščica koju ju je plemić Petar u srednjem vijeku darovao Kaptolu. U opisu toga prostora spominje se ilovasta zemlja – tzv. blatni brijeg. U njegovu je podnožju poduzetnik i tvorničar Adolf Müller 1885. izgradio ciglanu.
Adolf Müller potječe iz siromašne obitelji s mnogo djece. Izučio je bačvarski zanat i kad se oženio, iz Zagreba je otišao u Josipdol i otvorio trgovinu mješovite robe i gostionicu. Već za godinu dana s prvim kapitalom vraća se u Zagreb i kupuje trgovinu „Zlatni zvon“ u Ilici 112. Trgovinu zatim povezuje s proizvodnjom i 1883. otvara ciglanu na Lašćini, a 1885. tvornicu opeke na Črnomercu. U gradu kojem je potres 1880., između ostalog, dao poticaj da se obnavlja, gradi i razvija, sagraditi tvornicu opeke čak i pet godina nakon katastrofe bila je mudra poduzetnička odluka. Ciglanu je imao i u Karlovcu, a u Kosovskoj Mitrovici rudnik. Potkraj 19. stoljeća Müller već pripada gospodarskoj eliti, ugledan je i bogat građanin. Surađuje i s nekoliko građevinskih poduzeća: gradi stambeni blok u Ilici, veliku uglovnicu na uglu Frankopanske i Dalmatinske, a od 1907. vodi građevno poduzetništvo i tehničku poslovnicu Müller & Lubynski.
Adolf Müller se 1910-ih zainteresirao i za kinematografiju, pa je izgradio kinodvoranu u Frankopanskoj 10, a ubrzo je tri zagrebačka kina i filmski zavod Urania spojio u veliko poduzeće. Ostvarenje svojeg najvećeg projekta na polju kinematografije prepustio je sinu Alfredu – prolaz i kino Balkan-Palace (današnje Europa) u Varšavskoj ulici otvoreno je 1925.
Mlađi sin Leo preuzeo je ciglanu na Črnomercu, koju je razvio do najuspješnije na Balkanu. Tvornički kompleks proširio je i pretvorio u primjer „humanog kapitalizma“ – radnici su mogli pohađati večernju školu, imali su kuhinju, orkestar, kapelicu u sklopu tvornice. Iznad ciglane na tada zvanom Müller brijegu uredio je ogledni voćnjak s breskvama i jagodama, u kojem je zaposlio cijeli tim agronoma.
Riječima povjesničarke umjetnosti dr. sc. Snješke Knežević: „Povijest obitelji Müller gotovo je tipična za dio zagrebačkih, a i drugih Židova: početak od nule, vrtoglavi uspon i blistavi vrhunac, samo je u ovom slučaju taj put komprimiran u tek dvije generacije.“
Adolf Müller ubijen je u nacističkom logoru Dachau, a Lea Müllera ustaše su odvele u Kerestinec, pa u Gospić, na kraju u Jasenovac, gdje je pogubljen.
Ciglana na Črnomercu nastavila je uspješno poslovati i nakon Drugog svjetskog rata, 1955. osnovano je poduzeće Ciglane Zagreb kao sljedbenik Tvornice opeke braće Müller, a zatim je 1990-ih zahvaćeno famoznom hrvatskom privatizacijom. Proizvodnja je potpuno prestala početkom 2000-ih zbog neprimjerene lokacije, budući da je nekadašnja periferija sada postala dio gusto naseljene gradske četvrti. Tvornički dimnjaci – prepoznatljiv orijentir toga dijela grada – teško su oštećeni u potresu 2020. i srušeni su 21. veljače 2021.
Kad su, nevezano uz priču o ciglani na Črnomercu, 1918. srušeni dimnjaci tvornice opeke na Voćarskoj cesti, koja je i cijela postupno uklonjena, u Ilustrovanom listu pisalo je: „Visoki tvornički dimnjaci znak su jakosti industrije. Što je jača industrija, to je i veće blagostanje kraja u kome se ona nalazi, pa se stoga prema broju tvorničkih dimnjaka, kojim je okružen koji grad i cijeni njegova financijska snaga. Mnogo je Zagrebčana stoga uzdisalo za tvorničkim dimnjacima, jer su od njih očekivali brži i jači razvoj samog grada.“
Danas su prioriteti drukčiji. Tempora mutantur, nos et mutamur in illis. Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo s njima. A prostor nekadašnje ciglane na Črnomercu i Müllerova brijega očito još čuva vizionarsku i poduzetničku energiju Adolfa Müllera, budući da je tako snažno privukao današnju hrvatsku poduzetničku elitu koja na tome mjestu želi ostaviti svoj trag u vremenu.
Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.