Piše: Veljko KRULČIĆ, filmski analitičar

Ako se uzme u obzir da je Hrvatska (tada republika  SFR Jugoslavije) zauzela važno mjesto na evropskoj i svjetskoj karti animacije još krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, da bi kulminaciju doživjela u šezdesetima (posebice je važna bila nagrada Oscar za autorski animirani film „Surogat“ Dušana Vukotića), a što je potrajalo skoro puna dva naredna desetljeća; pomalo nevjerojatno djeluje što je prvi dugometražni crtić u Zagrebu (i Jugoslaviji) snimljen tek 1986. godine – „Čudesna šuma“ redatelja Milana Blažekovića. 

Naravno, i ranijih godina i desetljeća postojale su ideje i planovi za cjelovečernje crtane filmove u okviru producentske kuće „Zagreb film“ (npr. „Veli Jože“), ali eto „Čudesna šuma“ nije nastala niti u Vlaškoj, niti u Novoj vesi, nego u Katančićevoj ulici pod okriljem „Croatie filma“ (koja je kao koproducenta uključila američku tvrtku „Fantasy Forest“, u kojoj je važnu ulogu imao čovjek s ovih prostora Doro Vlado Hreljanović).

Rađen po originalnoj priči Sunčane Škrinjarić, film „Čudesna šuma“ je imao veliki uspjeh u kinima.

Čudesna šuma, animirani film redatelja Milana Blažekovića

Te 1986. kada je imao premijeru, „Čudesna šuma“ je bila najgledaniji domaći naslov u zagrebačkim kinima – vidjelo ga je 68.356 gledatelja, ostavivši na ljestvici gledanosti iza sebe i „Tesnu kožu 2“ koji je imao 67.841. Treći najuspješniji domaći film „Oficir s ružom“ u hrvatskoj metropoli sakupio je te godine 50.687 gledatelja. Ako uzmemo u obzir sve filmove prikazane u 1986. u  Zagrebu, dakle i tzv. zicere i hollywoodske blockbustere, „Čudesna šuma“ je bila na 12 mjestu.

U srpskim kinima Blažekovićev film je vidjelo 302.296 gledatelja, čime je postao tek jedan od rijetkih hrvatskih naslova koji su u razdoblju 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća uspjeli na tom teritoriju prijeći brojku od tristotinjak tisuća  („Banović Strahinja“, „Medeni mjesec“, „Okupacija u 26 slika“, „Samo jednom se ljubi“, „U gori raste zelen bor“), što se smatralo iznimnim kino-rezultatom.

U sam zenit socijalističke kinematografije i skorih političkih i društvenih promjena u dotadašnjoj državi, „Croatia film“ i Milan Blažeković su 1990. završili i prikazali nastavak „Čudesne šume“ –  „Čarobnjakov šešir“. U  distribuciji „Čarobnjakov šešir“ nije ponovio rezultate „Čudesne šume“, ali s obzirom na sve okolnosti, pa i na samu kvalitetu filma, oni su bili – solidni!

U novoj državi, isti producent i isti redatelj 1997. godine ostvaruju svoj vrhunac – „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Iako se film nije prikazivao u kinima iz lanca „Kinematografa“ (problem je, po običaju, bio u raspodjeli prihoda), imao je fantastične rezultate gledanosti. U totalu – više od 220 tisuća, što je drugi kino-rezultat nekog od hrvatskih filmova u samostalnoj državi (na prvom mjestu je, podsjećamo, „Kako je počeo rat na mom otoku“ redatelja Vinka Brešana i producenta HRT-a). 

Čudnovate zgode šegrta Hlapića, animirani film Milana Blažekovića

„Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ oborile su još jedan lokalni kino-rekord: film se je svakodnevno punih godinu dana prikazivao u maloj kino-dvorani „Croatia“ u Katančićevoj ulici, vis-a-vis hotela „Palace“.

Nakon „Hlapića“ u našoj zemlji snimljena su još svega tri dugometražna crtića – „Duga“ Joška Marušića, niskobudžetni „Inspektor Martin i Banda puževa“ Igora Lepčena koji su više-manje nezamjetno prošli u distribuciji (i ostvarili slabe rezultate – niti dvije tisuće gledanosti po filmu), a takvu sudbinu je imao i cjelovečernji art-house crtić „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ Dalibora Barića,  koji je do velikih ekrana došao tek kada je ušao u listu od 27 animiranih filmova (iz cijeloga svijeta) za nagradu Oscar. 

Hoće li  se o produkciji filma „Cvrčak i mravica“ napisati udžbenik?!

I onda „Cvrčak i mravica“ u produkciji „Diedre“, film o čijem bi nastanku (proizvodnja je započela još „pradavne“ 2010. – koliko se ovako sa strane može primijetiti) trebalo napisati knjigu, koja bi mogla poslužiti i kao udžbenik za studente produkcije.

Još 2012. godine se o njemu u stranim specijaliziranim filmskim publikacijama pisalo kao cjelovečernjem crtiću scenariste i redatelja Darka Bakliže, koscenariste Marka Hrenovića, te supervisora priče Alexeya Alexeeva. Budžet filma je tada bio planiran na 3,5 milijuna eura, od čega je HAVC  bio odobrio 530 tisuća eura. Žanrovski, to je tada trebala biti obiteljska komedija posebno namijenjena djeci od 8 do 12 godina starosti. I da, film se trebao realizirati u 3D računalnoj animaciji. Premijera filma je, po javno objavljenim planovima, trebala biti  2014., a najkasnije 2015. godine; „Continental film“ je trebao „Cvrčka i mravicu“ distribuirati u Hrvatskoj, Sloveniji, te Bosni i Hercegovini.

Na kraju, od svega navedenog ostao je naslov, producentska kuća („Diedra“) i producent Igor Krpan, kao i tehnika u kojoj će se film realizirati. Štošta se je s tim filmom u međuvremenu događalo, postojala je i „opasnost“ da se od projekta odustane , što bi vjerojatno u tom slučaju imalo i-te-kakve „posljedice“ na buduće možebitne cjelovečernje animirane filmove u Hrvatskoj.

Na sreću – to se nije dogodilo!

Cvrčak i mravica

Koliko se može zaključiti iz intervjua kojeg su na temu „Cvrčka i mravice“ davali glumci i autori, zasluga što je na samom početku 2023. film imao svoju premijeru pripada entuzijazmu i strastvenosti bračnog para Krpan, gđe Jadranke Soviček i g. Dina, koji stoje na čelu „Diedre“. 

Dino Krpan (r. 1969.) osim što je bio producent, na stvaralačkoj realizaciji filma se uključio i kao koredatelj, ali i u nekim drugim apsektima.

O troškovima produkcije filma

Film je od premijere do danas doživio stručnu procjenu, kritičari su ga prilično pozitivno prihvatili, a mi ćemo se pozabaviti financijskom i kino-distributerskom stranom „Cvrčka i mravice“.

Prema izvještaju, odnosno „troškovniku“ – koji se odnosi na troškove koji su nastali od uplate prve rate produkcijskog financiranja 18. siječnja 2013. do 16. rujna 2022. –  kojeg je „Diedra“ dostavila HAVC-u, ukupan budžet filma iznosi 7,6 milijuna kn (nešto više od milijun eura).

U taj iznos uključena je i vrijednost „uređenja i ustupanja prostora od strane Zagreb filma u razdoblju od tri godine“ (506,7 tisuća kn), kao i „vlastita sredstva producenta – direktno financiranje, doprinos u radu i ulaganjima u razdoblju od 2010. do 2022. godine“ (1,18 milijun kn) – cca 15 posto budžeta.

I kredit uzet od poslovne banke u iznosu od 1,2 milijuna kn.

Producent je, dakle, prema tom izvještaju, tijekom rada na filmu raspolagao s nešto manje od šest milijuna kn.

Od toga, najveći iznos stigao je od HAVC-a (4,17 milijuna kn), zatim tu su sredstva iz natječaja Ministarstva kulture RH (287 tisuća kn), te od MEDIE (188 tisuća kn).

Što se tiče donacija i sponzorstva – jako je bila „mršava“ suradnja s privredom. Tek se uključila ZABA s 80 tisuća kn, a Erste s 25 tisuća kn.

Kako su utrošena spomenuta 4 milijuna kn, kojima je HAVC sufinancirao realizaciju filma?

Darku Bakliži, koji je u prvotnoj verziji trebao biti redatelj i scenarist, je isplaćeno 109,6 tisuća kn. Marko Hrenović, koji je bio koscenarist te prve verzije, je pak honoriran s 30 tisuća kn. Za pretpostaviti je jer je logično da su njih dvoje honorirani  i tijekom „razvoja projekta“, kojeg je HAVC sufinancirao sa 175 tisuća kn.

Za „novi scenarij“ Luki Rukavini i Roni Žulj je isplaćeno po 18 tisuća kn, a kao redatelju Luki Rukavini (debitantski projekt) – 100 tisuća kn. Supervizor redatelja Kristijan Milić na ime honorara je dobio 40 tisuća kn.

Glumcima za glasovne uloge je isplaćeno 109,3 tisuće kn, ali u „troškovniku“ nisu navedeni pojedinačni iznosi.

Gordan Muratović (Coco Mosquito) je za tekst songova  i za komponiranje honoriran s 40 tisuća kn.

Najskuplji  izdatak „Diedra“ je imala za Layout i 3D računalnu animaciju – nešto iznad milijun kn, od čega su četvero angažiranih (Sara Jurić, Natalia Marcos Barba, Dario Dominik Bagarić i Mato Filipović) bili određeno vrijeme na plaći.

Za storyboard i 2D animatic je izdvojeno 123,3 tisuće kn.

Supervizor animacije bio je Siniša Mataić – 106,4 tisuće honorara.

Za „modeliranje i teksturiranje“ je ukupno isplaćeno 162,8 tisuća kn; za dizajn produkcije 215,7 tisuća kn; za „rigging“ – 220,5 tisuća kn.

Za 3D Lighting i Rendering je utrošeno 122,1 tisuća kn; a za Kompositing i vizualne efekte 135 tisuća kn.

Troškovi, odnosno umjetnički doprinos (što se – naravno – odnosi i na ostale „kategorije“) za Dizajn produkcije iznosio je 215,7 tisuća kn – za njega su bili zaduženi Manuel Šumberac, Jadranka Soviček Krpan i Stanislav Marijanović.  

Roman Cernjak je za montažu slike filma honoriran s 45 tisuća kn.

Dino Krpan je kao producent honoriran s 134,2 tisuće kn; a kao osoba zadužena za pripremu, organizaciju i vođenje animacijskog tima 239,7 tisuća kn (uz napomenu  da u toj stavci njegovo vlastito ulaganje iznosi 114,9 tisuća kn).

Vjeran Šalamon je za komponiranje i realizaciju filmske glazbe, kao muzički kordinator/producent, te za „sound design“ ukupno honoriran s 132 tisuće kn.

Tonsko snimanje i mix je producenta „koštao“ 74,5 tisuća kn; tehnička direkcija 140,3 tisuće kn; prezentacijske aktivnosti 35,7 tisuća kn; a prevoditelji (skupno) – 35,5 tisuća kn.

Na odvjetnička i poslovna savjetovanja je utrošeno 47,1 tisuća kn; za putovanja -110,1 tisuća kn; dok su troškovi licenci softwarea iznosili – 90,9 tisuća kn.

Za asistentice režije i produkcije utrošeno je 117,1 tisuća kn.

Kao i drugi producenti (ili barem kao većina njih) „Diedra“ je pod stavku „troškovi produkcije“ (u nekim izvještajima se to naziva „producentska provizija“) stavila maksimalno dozvoljeni postotak – 7 posto, tj. 261,6 tisuća kn.

Kod neke buduće filigranske „analize“ budžeta i troškovnika, trebati će uzeti u obzir dužinu realizacije „Cvrčka i mravice“ koji se eto razvukao na dvanaest godina.

O promociji i kino-distribuciji „Cvrčka i mravice“

Koliko je pak HAVC-u bilo važno da film „Cvrčak i mravica“ ima uspjeha u kinima, svjedoči podatak da je njegovu distribuciju potpomogao čak sa 180 tisuća kn (23,9 tisuća eura), što je drugi najveći iznos koji je u toj kategoriji dotad bio dodjeljen.

Od toga je cca jedna trećina budžeta utrošena na izradu video spota za pjesmu iz filma; od čega je Matija Benić (kao redatelj, snimatelj i montažer promotivnih video sadržaja) honoriran s 8,8 tisuća kn; Mario Delić (direktor fotografije) s 10 tisuća kn; Tara Thaller (glumica) sa 6 tisuća kn; a Marko Petrić (glumac) s 2,2 tisuće kn.

Katarina Madirazza kao voditeljica svečanih premijera je honorirana s 2 tisuće kn; a zanimljivo je spomenuti kako su za svoj angažman za gostovanja u Rijeci i Puli honorirani Marko Petrić, Filip Vidović i Luka Rukavina, s iznosima koji su se kretali od tisuću do 2,8 tisuća kn.

Miji Pavliši je kao voditelju promocije filma isplaćeno putem obrta „Breg“ 30 tisuća kn (od toga, 25 tisuća iz sredstava Ministarstva kulture i medija Rh); Nini Đurđević, za usluge fotografiranja, 6 tisuća kn; „Studiju Altro, obrtu za marketing“ (vlasnice Sonja Barbarić i Tina Barbarić nisu poimenično navedene u „troškovniku“?!), kao voditeljima društvenih mreža i kreatorima dodatnih sadržaja, te za usluge oglašavanja, 44 tisuće kn; a Dini Uglešić za organizaciju školskih projekcija 6,2 tisuće kn. 

Sa snimanja video spota

„Diedra“ je kao svoj (producentski) angažman u distribuciji filma zaračunala naknadu od 6,6 posto, tj. 11,2 tisuće kn.

U svakom slučaju promocija „Cvrčka i mravice“ je dobro odrađen posao!

S tek nešto manje od 80 tisuća prodanih ulaznica na blagajnama kina (službeni podaci distributera, zaključno s 19. studenim 2023.), u što su uključene i organizirane, „školske“ projekcije, kao i prikazivanje u Areni (na pulskom festivalu), film „Cvrčak i mravica“ je na nacionalnom box-officeu prestigao Vrdoljakovog „Generala“ i Rukavinog „Larinog izbora: izgubljeni princ“ i popeo se na sedmo mjesto najgledanijih domaćih cjelovečernjih naslova u našem stoljeću.

Istina, redatelj Luka Rukavina je u „Večernjem listu“ neposredno prije premijere bio optimističan i najavljivao brojku koja bi mogla preći za hrvatske prilike „magičnu“ granicu od stotinjak tisuća kupljenih kino-ulaznica.

S obzirom da je u „Cvrčak i mravica“ u kinima startao ponešto „ispod očekivanja“ (u prvom vikendu – makar su to bili dani zimskog školskog odmora –  vidjelo ga je  8,7 tisuća gledatelja), ukupna brojka nam se čini – vrlo dobrom!

Naravno,  riječ je o filmu koji se po svom „habitusu“ može duže vrijeme zadržavati na programima kina, a dodatni bonus crtiću u svezi s njegovim box-officeom svakako je distributer – „Duplicato“, sestrinska tvrtka „Blitza“, našeg daleko najvećeg i najmoćnijeg distributera i kino-prikazivača. 

Vezano za sve dosad navedeno, ne bismo trebali biti previše iznenađeni da recimo za šest ili za sedam godina „Cvrčak i mravica“ ima i svoju redistribuciju u domaćim kinima.

Film je s popriličnim uspjehom prikazan u bosansko-hercegovačkim kinima.

DINO KRPAN: Zadovoljni smo kino-rezultatima, a dogovorena je distribucija u još 57 zemalja

Zadovoljni smo rezultatom koji je film „Cvrčak i mravica postigao u hrvatskim kinima – rekao nam je na početku razgovora g. Dino Krpan. –  Uzmemo li obzir hrvatske kino rezultate od samostalnosti, naš film je ušao u grupu od desetak najgledanijih naslova. Riječ je o pozitivnom trendu, jer je i „Dnevnik Pauline P.“ premašio tu brojku. Naime, kao što i vi znate u proteklih 10 godina nije bilo domaćeg filma s više od 75.000 gledatelja. 

No, dječji filmovi su uvijek dobro prolazili u kinima, pa “Koko i duhovi”, crtić “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, te igrani “Šegrt Hlapić” imaju bolju gledanost od našeg filma. Tome svakako doprinosi i činjenica da je riječ o filmovima koji su ekranizacija obavezne lektire u školama, za razliku od našeg filma.

Što se internacionalne kino distribucije tiče i tih rezultata,  o tome je još rano govoriti, jer u nekim zemljama će film tek igrati, a negdje je tek započeo, kao npr. u Austriji i Njemačkoj.

Dino Krpan

Od tih 80-ak tisuća gledatelja u Hrvatskoj, koliko se odnosi na organizirane, školske projekcije, a koliko na prikazivanje na redovnom repertoaru? Naime, s obzirom na ukupan utržak, prosječna cijena ulaznica za „Cvrčak i mravica“ iznosila je 3,6 eura (prije projekcije u Areni je bila i veća); za najveći broj  filmova na kino-programu ta prosječna cijena je 20 do 35 posto više? Kako ste organizirali te školske projekcije, samostalno ili putem distributera?

Ne postoji sustavna statistika u tom pogledu, već samo indicije temeljem dinamike gledanosti kroz period kino distribucije. U tom smislu, može se zaključiti da je u prvih četiri tjedna distribucije, tijekom školskih praznika i nemogućnosti organizacije školskih projekcija, gotovo u potpunosti bila riječ o normalnoj kino publici – tu se radi o približno pola ukupnog broja gledatelja. Zatim se broj počeo mijenjati u korist školske publike, koja je temeljem preporuke Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, uz metodički priručnik u nastavi, a zatim i putem distributera, kao i naše PR agencije, dobivala informacije i iskazivala interes za film u narednim mjesecima. Ipak, kako je i u ljetnom periodu film pogledalo oko 5.000 gledatelja, mislim da je realno pretpostaviti da je broj djece na školskim projekcijama bio približno 20 do 25 %. Školske projekcije organiziraju kino dvorane i kino lanci na upit škola.

Proljetos je objavljeno  da se „Cvrčak i mravica“  prikazuju u poljskim kinima. Pod kojim naslovom je prikazivan i s kakvim uspjehom? Naime, na internetskoj stranici  Box Office Mojo koja se odnosi na Poljsku vaš film nisam uspio pronaći na njihovoj ljestvici?

Relevantni podaci box offica u EU objavljuju se samo na Lumiere EU (a ne u tvrtki u vlasništvu Amazona, što je Mojo) obično krajem ožujka naredne godine, tako da Vam mogu dati samo neslužbene rezultate.

Osim toga, podaci o box officeu u Poljskoj se naplaćuju. Samo top 10 filmova i hollywoodski projekti dolaze do javnosti preko Box Office Mojo. Za više od toga mora se biti pretplatnik njihove BO službe. 

„Cvrčak i mravica“ se je u Poljskoj prikazivao od 17. ožujka  do kraja svibnja, dobio je preporuku Poljskog odbora za školstvo (7 za edukativnost i 6 za kvalitetu, koliko shvaćam), te se i dalje povremeno organiziraju projekcije, vjerojatno u okviru programa za djecu I škole.

Krajem svibnja dobio sam neslužbenu informaciju o približno 15 tisuća gledatelja našeg filma.

Osobno, koristim se i Lumierom, ali „preferiram“ Mojo (ima manje „grešaka“, barem što se tiče rezultata naših filmova), no neovisno od mojeg uzgrednog komentara –  zanima me da li se je  u Poljskoj film prikazivao  sinkroniziran na lokalni jezik (trailer je bio)? Da li ste vi to uvjetovali ili je to bila odluka tamošnjeg  distributera? Tko je snosio troškove sinkronizacije? Da li će i na drugim teritorijima film biti sinkroniziran na njihovim jezicima?

Kao što ste mogli vidjeti na tom poljskom traileru, dominantna praksa je da se animirani filmovi sinkroniziraju, prije svega zbog dječije publike. U manjim zemljama, to doduše, nije uvijek tako.

U javnosti je komunicirana informacija, recimo u tekstu Milene Zajović u „Večernjem listu“  da je film unaprijed, odnosno prije premijere prodan u 40 zemalja na više kontinenata? Pretpostavljam da nije poslovna tajna da s nama, s javnošću podijelite države o kojima je riječ?

Od nas, iz ekipe filma je komunicirana informacija da je film rezerviran za 30-40 zemalja. Film biva prodan tek prilikom isporuke, koja se odvija ovisno o terminima koji odgovaraju distributeru u svakoj pojedinoj zemlji. Trenutni broj zemalja u kojima je ugovorena distribucija trebao bi biti 57.

Radi se obično o jezičnim ili ekonomski srodnim teritorijima. Pored Poljske i BiH u kojima je film već igrao u kinima, riječ je o spomenutima Njemačkoj i Austriji, te njemačkom dijelu Švicarske, zatim Taiwanu, Hong-Kongu i Singapuru, Australiji, Novom Zelandu, preostalih šest zemalja naše regije, Pribaltičkim republikama, Americi i Kanadi, Nizozemskoj, zatim MENA teritoriju (Arapski svijet) i još nekim teritorijima u Aziji. Nadamo se da na tome neće stati.

Globalno se film distribuira putem World Wide Sales agencije Attraction Distribution iz Kanade, koja je počela ugovarati distribuciju prilikom nastanka trailera, u završnoj fazi produkcije, u veljači 2022. godine. U vrlo kratkom roku, unutar 4-5 mjeseci, došlo je do ugovaranja s tih 30-40 zemalja.

Da li je riječ o  kino-distribucijama, prodaji za televiziju ili za lokalne streaming servise?

Iako u globalnoj distribuciji nemamo direktan kontakt s distributerima, kada postoji namjera kino distribucije, obično se od nas traži dodatne materijale, pa tako znamo da je u idućoj godini predviđena kino distribucija u Nizozemskoj. S obzirom na procese dubbinga i planiranje lokalnih distributera, nemamo dodatne informacije u ovom trenutku. Isporuke će trajati sigurno do kraja 2024. godine, a možda i duže.

Prodaje li se „Cvrčak i mravica“ po fiksnoj cijeni ili idete na postotak od zarade?

Temelj za internacionalnu prodaju je tzv. MG ili Minimum Guarantee – riječ je o iznosu koji je Distributer ugovorno obavezan uplatiti prilikom isporuke filma. U tom slučaju, naplata postotka kreće kada je distributer namirio troškove MG-a, kao i sinkronizacije i marketinga. Prodaja za fiksni iznos je vrlo rijetka, tako da zapravo još ni nemam podatke o takvom slučaju.

Koliko sam upoznat, u nama susjednim zemljama Srbiji i Sloveniji „Cvrčak i mravica“ još nisu najavljeni za prikazivanje u kinima? 

Duplicato Media, članica Blitz grupe raspolaže pravima na cjelokupnu regionalnu distribuciju, od Slovenije do Albanije.

Iako još postoji mala vjerojatnost za kino distribuciju u Srbiji i Sloveniji, problem s animiranim filmom je nužnost i inzistiranje lokalne publike na sinkronizaciji. Uzmemo li troškove sinkronizacije i marketinga, iznosi se inicijalno penju iznad 20.000 €, pa se radi o riziku od gubitka, ukoliko imate manje od 20 tisuća gledatelja u zemlji.

Unatoč tome, interes za film u Srbiji je relativno velik, te je imao četiri projekcije na FEST-u kao i na još tri događanja (u Somboru, Gornjem Milanovcu i Beogradu). Od svojih kolega sam nezvanično doznao da se putem Netflixa film već distribuira i u Srbiji, kao i u drugim zemljama sličnog jezičnog područja. 

Što se tiče Slovenije, Makedonije, Kosova i Albanije, pitanje je u kakvom će se obliku i putem kojih medija distribucija odvijati – ako ne uspije drugačije, onda možda s titlovima.

Da li je i engleska sinkronizacija filma koštala 20-ak tisuća eura?

Riječ je o iznosu u okvirima od dvadesetak tisuća dolara – za tako mali projekt u globalnim razmjerima, ne teži se traženju glumačkih imena.

Ta sredstva smo osigurali u suradnji s prodajnom agencijom.

Realizacija cijelog projekta se otegla na razdoblje duže od jednog desetljeća. Nije nepoznato da ste bili u potrazi za stranim partnerima, ali na kraju ste se morali osloniti isključivo da domaće resurse, odnosno financijere!?

Proces identifikacije stranih partnera je spor i složen. U pravilu se odvija na Pitching forumima, gdje se dolazi u kontakt s potencijalnim partnerima. Trebalo je približno tri godine da bismo okupili ko-produkcijsko partnerstvo, u kojem je sudjelovala jedna njemačka, jedna poljska i jedna engleska produkcijska tvrtka. 

Na žalost, u narednih tri godine, nitko od njih nije uspio prikupiti sredstva na svojim natječajima ili od strane investitora. 

Kada je istekao taj naš ugovorni odnos, odlučili smo nastaviti sami, u nešto skromnijim uvjetima, ali s manje zastoja.

 I za kraj našeg razgovora: iz financijskog izvještaja kojeg ste poslali HAVC-u vidi se da je „Diedra“ uzela bankovni kredit u iznosu od 1,2 milijuna kn (nešto manje od 160 tisuća eura). Da li ste kredit, sada, nakon 80 tisuća gledatelja u Hrvatskoj i utršku od cca 280 tisuća eura, uspjeli barem djelomično vratiti?

Molim Vas da se na navedeni iznos referiramo kao na približno 15 posto budžeta.

Kroz sam utržak u kino prikazivanju u Hrvatskoj nije bilo moguće vratiti kreditna sredstva u iznosu od približno 15 % budžeta, međutim, to je samo jedan od izvora prihoda filma. S pojavom SVOD servisa, drugih digitalnih platformi i klasičnom TV distribucijom, taj bi se iznos trebao vratiti kroz eksploataciju u Hrvatskoj i BiH. Očekujemo da će i 15 % ulaganja kroz vlastita sredstva biti pokriveno u internacionalnom distribucijskom ciklusu koji je još uvijek u tijeku, ali dinamika naplate je relativno spora.

Gospodine Krpan, zahvaljujemo se na koncilijantnosti i na uloženom vremenu.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Prethodni tekst